Uzroci i posljedice

Uzroci i posljedice

Dogodio se incident na Poljudu u Splitu tijekom nogometne utakmice Hrvatske s Italijom. Na travnjaku stadiona nacrtan je kukasti križ kojeg je cijeli svijet mogao vidjeti u direktnom prijenosu. Razlog što je igralište bilo prazno je izvikivanje ustaškog zločinačkog pozdrava "za dom spremni" na prethodnoj utakmici Hrvatske nogometne reprezentacije. Tako je došlo do bizarne situacije da se jedna nogometna reprezentacija kažnjava, odnosno to će se zasigurno dogoditi, zbog navijačkih izgreda pred praznim stadionom.

Javnost je zgrožena, svi su mediji prepuni raznih analiza, osvrta i tekstova na temu "huligana", HNS, pa se traže odgovorni, krivci, tko je što poduzeo prije i za vrijeme utakmice. Sportski novinari, meni inače posebno nedragi, postavljaju imbecilna pitanja kojima sugeriraju "rješenje", što je po njima odlazak vrhuške Hrvatskog nogometnog saveza, jer su navijači njima nezadovoljni. Naravno, svi - ili gotovo svi - se bave posljedicama, a ne uzrocima problema. Stadion koji je izgrađen za Mediteranske igre 1979. i ponos je Splita, te jedan od ljepših stadiona, udaljen je 30 minuta hoda od jedne druge "atrakcije" grada Splita - a to je spomenik ustaškom ratnom zločincu Rafaelu Bobanu. Spomenik je podignut, pod izlikom odavanja "pijeteta", poginulim pripadnicima IX bojne Hrvatskih Oružanih Snaga indikativnog naziva "Rafael vitez Boban". Podignut je, da perverzija bude potpuna, 9. svibnja 2014. na Dan pobjede nad fašizmom. Taj spomenik nije ništa drugo nego veličanje ustaškog ratnog zločinca, a pod izlikom žrtava, te teška sramota - ne samo Splita, nego Hrvatske i Europe. Taj je spomenik podigao gradonačelnik Splita Ivo Baldasar, inače visokopozicionirani član vladajućeg SDP-a, te intimus Zorana Milanovića. Za bolje razumijevanje - ustaški pokret je bio zločinački i teroristički, pobio je stotine tisuća ljudi samo zato što su bili Srbi, komunisti, Židovi, Romi ili im jednostavno nisu odgovarali. Tako je taj zločinački pokret samo u Jasenovcu pobio 20 101 (dvadeset tisuća stotinu jedno) dijete mlađe od 14 godina. To su službeni podaci Republike Hrvatske i JUSP Jasenovac.

Logično je da je Split iscrtao kukasti križ na travnjaku Poljuda, jer su poruku da je to u redu poslali i gradonačelnik Ivo Baldasar, ali i Zoran Milanović koji nikada javno nije izrekao niti jednu osudu tog ustaškog čina, a kamoli da mu je palo na pamet iz SDP-a izbaciti ustaškog gradonačelnika Ivu Baldasara. Kist kojim su crtali kukasti križ držali su mnogi. Ivo Baldasar i Zoran Milanović, ali isto tako i štovatelj Ante Pavelića - Davor Šuker, kao i od HDZ-a kontroliran Hrvatski nogometni savez. Isti taj savez koji se nije nikada ogradio od ustaškog zločinačkog pozdrava "za dom spremni" čak i kada je bilo savršeno jasno da je to potrebno učiniti. Joe Šimunić je nakon svršetka utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije na Maksimiru s publikom izvikivao "za dom spremni" i mnogi su ostali osupnuti. Šuplju priču Joea Šimunića o opernoj ariji koju je popularizirao s hrvatskim navijačima ušla je u anale satire ali i moderne hrvatske gluposti. Kada je taj čovjek urlao "za dom", a publika frenetično odgovarala "spremni" Šimunić je "kažnjen". Navodnici su tu jer je gonjen prema prekršajnom zakonu o remećenju javnog reda i mira, a sve kako bi se stvorio dojam da je Hrvatska i njeno pravosuđe pošteno odradilo svoj dio posla. No da li je to tako ? Nažalost, kao i obično kada se radi o našem pravosuđu, nije.

U Hrvatskom kaznenom zakonu je poticanje na mržnju, negiranje genocida i slično opisano kao KAZNENO djelo, i jasno je definirano. Ono što je učinio Joe Šimunić je trebalo biti gonjeno prema pozitivnim propisima Republike Hrvatske, a to je prema Kaznenom zakonu članak 325. stv. 1-4 bez sumnje minimalno 6 mjeseci zatvora. Da se Joe Šimunić kazni pobrinula se svjetska nogometna organizacija koja ga je kaznom izbacila iz svijeta nogometa, te se Joe osramoćen povukao iz aktivnog igranja. UEFA je, za razliku od autističnog hrvatskog pravosuđa, dobro znala što je ustaški zločinački pozdrav i u kojem kontekst je korišten u prošlosti.

Poruku možete poslati činjenjem i nečinjenjem, govorom ali i šutnjom. Ova dva primjera su samo završni čin ideje da se u Hrvatskoj može i treba nacrtati kukasti križ - bilo gdje. U našoj zemlji nacističkih i ustaških simbola ima na svakom koraku, na tisuće ih je iscrtano po našim gradovima. Hrvatska je javno i otvoreno koketirala s ustaštvom i nacifašizmom od samog svojeg osamostaljenja. Hrvatska je zemlja u kojoj je više od 3000 antifašističkih spomenika porušeno i uništeno, a najveći antifašistički partizanski pokret na svijetu se sotonizira i blati svakodnevno. Hrvatska je zemlja u kojoj se katolička crkva otvoreno stavlja na stranu ustaških ratnih zločinaca, te ulaže velike napore kako bi sprala krv sa svojih ruku koje je okrvarila tijekom II svj. rata. Glavnog poglavara crkve u Hrvatskoj tako svake godine možemo čuti kako govori na Bleiburškom polju na komemoraciji ustašama, četnicima i domobranima - ali u Jasenovcu Bozanić nije nikada bio. Danas razni kaptolski Razumi danas drže predavanja i negiraju genocid - što je podsjećam kazneno djelo u Hrvatskoj - pa je tako baš na dan kada je crtan kukasti križ u Splitu, crkva držala predavanje nedaleko Poljuda u kojem je Jasenovac - logor u kojem je ubijeno više od 80 000 ljudi - proglasila lječilištem i radnim logorom u kojem je sport i rekreacija, te kulturno uzdizanje bilo svakodnevno. Ne treba govoriti da crkva svakog 10. travnja (dan kada je osnovana tzv. "Nezavisna država Hrvatska") u Splitu - koji otvoreno slavi osnivanje kvislinške države s IX ustaškom bojnom "Rafael vitez Boban" - sudjeluje u toj "svečanosti", a njeni "svećenici" baš poput Šimunića počinju ustaški zločinački pozdrav "za dom", a crnokošuljaši odzdravljaju - "spremni". Pri tome im se redovno priključuju i gradski dužnosnici, a policije nema niti blizu, niti jednog jedinog policajca.

Zato je danas poprilično smiješno gledati sve aktere crtanja kukastog križa na Poljudu. I crkva, i vladajući SDP, baš kao i oporbeni HDZ i pola ovog društva su svi zajedno držali kist kojim se crtala sramota, ali i objektivni prikaz onoga što danas imamo u Hrvatskoj.

Taj kukasti križ simbolizira nezainteresiranu političku kastu, autistično društvo, pasivnu "intelektualnu elitu", i javnost - čast izuzecima koji će se znati prepoznati - koja stalno iskrivljeno prikazuje našu svakodnevicu. Današnji fašizam u Hrvatskoj možemo vidjeti svaki dan, ali ga prepoznaju rijetki. Fašizam je kada ljudi kopaju po kantama, kada djeci uvode vjeronauk u jaslice, kada gladna djeca idu u školu. Fašizam je kada ljudi u 21. stoljeću žive u mraku bez struje, kada gladni traže odbačenu plastičnu flašu ne bi li mogli kupiti komad kruha. Fašizam je kada nema ekonomske slobode i kada su uvjeti stvoreni u državi takvi da odgovaraju uskoj eliti, a većina grca pod poreznom represijom koja je samo pitanje vremena kada će se pretvoriti u otvorenu fizičku represiju. Od toga ljudi bježe i tek su počeli - a onaj kukasti križ je samo simbol koji nam je u "prime timeu" jasno pokazao gdje živimo. Kako je do toga došlo vam neće nikada otvoreno reći, pogotovo ne oni koji su taj kukasti križ crtali.