srijeda, 15. srpnja 2015.

U načelu idemo u gore sutra


U Zagrebu se lagano topi asfalt, par dana zraka pa onda opet sve ponovno...klima uređaji rade, kada dođu računi za struju bit će veselo. Zahvaljujući SDP-u naravno, koji je odmah po dolasku na vlast podigao cijenu struje za 23%. PDV je Zoran Milanović podigao za 2% i otpratio struju na čak 25% veću cijenu nego je bila u razdoblju prije nego što nas je svojim "državničkim" govorom sve očarao nakon pobjede u izbornoj noći. Jedan sam od onih koji je taj govor vidio kao demagogiju i uvod u teške dane koji nas čekaju. Opijenost pobjedom i trljanje ruku moglo se čuti kroz pet vrata drugog kata Iblerovog trga. Došlo je njihovo vrijeme, sada će oni, Kukuriku koalicija, pokazati kako se vodi zemlja. Nisam u to vjerovao nikada. Za mene nema goreg od HDZ-a, ali ja sam njih prestao smatrati legalnom političkom opcijom onog trenutka kada su proglašeni kriminalnom organizacijom. Do trenutka kada se to ili ne potvrdi ili ne odbaci HDZ za mene ne predstavlja legalnu i legitimnu političku stranku. SDP je u toj priči s HDZ-om odigrao svoju ulogu, sramnu naravno. Od HDZ-a ne očekuješ ništa drugo nego korupciju, nepotizam, institucionalno nasilje, rodijačko pogodovanje, zataškavanje, prijetnje...to je ono što od te bratije možeš očekivati, znaš s kim imaš posla. Problem nastaje što kao alternativu toj organizaciji imaš ljude koji te iste HDZ pripadnike kriminalne organizacije nisu u stanju pobijediti na izborima. Grijeh Zorana Milanovića i onih koji ga na toj poziciji drže seže još u 2007. godinu i gubitak ključnih izbora koje nije trebao, a niti smio izgubiti. Upravo su ti izbori ključni za situaciju koju imamo danas. Da je tada Zoran Milanović iščezao iz javnosti u vrijeme trajanja predizborne kampanje i da, kamoli puste sreće, nije izrekao niti jednu javnu riječ - SDP i koalicija bi 2007. dobila izbore i porazila kriminalnu organizaciju HDZ i Ivu Sanadera. Ne vjerujem da bi Zoran Milanović nešto epohalno učinio za Hrvatsku ili da bi pokrenuo neke procese koji bi nas odveli prema stazi neke normalne prosperitetne zemlje, to sigurno ne bi bilo napravljeno, ali bi se spriječio opći pljačkaški pohod vođen od Ive Sanadera....i prema pravosuđu ove zemlje nikoga drugoga osim Ive Sanadera.
Gubitak izbora 2007. nije rezultirao smjenom Zorana Milanovića, što je katastrofalna greška ljudi iz SDP-a, greška koju mi kao društvo plaćamo i dan danas. Izborne gubitnike se ne pošteđuje nakon poraza na izborima, pogotovo ne one koji su svojim traljavim i neinteligentnim potezima na vlast doveli kriminalnu organizaciju. Takav rasplet gubitka izbora 2007. SDP je dovelo u situaciju da s gubitničkim i nesposobnim vodstvom provede u letargiji i četverogodišnjem zimskom snu. Uzimala se plaćica, volio se režim, Ivo pljačka a ja ležim...pa niti u trenutku kada Ivo Sanader bježi iz zemlje SDP, zajedno s svim strankama "opozicije" se ne snalazi i ne vuče odlučne poteze, iako je jasno o čemu se radi. Jasno je da Jadranka Kosor nije trebala obnašati dužnost predsjednice vlade. Svima je bilo jasno da je potrebno stati, proglasiti Jadranku Kosor privremenom predsjednicom vlade, svima je jasno bilo da treba raspustiti Sabor i raspisati izbore zbog situacije u kojoj se cijela Vlada zajedno s svim ministrima treba naći pod policijskom paskom i istragom. To bi bio logičan i normalan slijed kada u trenutku kada je Ivo Sanader raskrinkan kao pljačkaš i osoba koja je doslovno bježala iz zemlje kao zadnji svodnik ili pljačkaš.
Rješenje takve situacije, nakon što HDZ nije želio raspisati izbore, je bio vrlo jednostavan. Sve opozicijske parlamentarne stranke su se trebale povući iz Sabora, onemogućiti kvorum pri radu - jer bi Sabor izgubio kvorum da su to "stranke opozicije" učinile - i HDZ bi bio prisiljen raspisati izbore. To SDP na čelu sa Zoranom Milanovićem nije učinio...produžio je agoniju u kojoj smo bili do zadnjeg dana do kojeg je HDZ mogao obnašati vlast. Bilo je tu puno priča zašto je to tako napravljeno, Evropa i pregovori, jedinstvo, poštivanje demokratske procedure - ali sve su šuplje - napravljeno je zato što Zoran Milanović nije imao političke petlje, vizije i hrabrosti to učiniti. Zato nije to napravljeno. U mandatu Ive Sanadera je propušteno napraviti štošta, a pljačka je poprimila tolike razmjere da mi niti danas nismo u stanju udahnuti kao društvo, još se nismo, a i nećemo se tako skoro od toga oporaviti.
Zoran Milanović je okupio ekipu, umirovljenici - HNS - IDS i krenuo sa "Planom 21" u predizbornu utakmicu. Koalicija s njim na čelu je dobila izbore, a izgubiti ih, nakon pljačke, kriminala i banditizma HDZ-a jednostavno nije mogao. Obećala nam je ta koalicija svašta - ispunila nije ništa osim objave registra branitelja. Ono što jest učinio Zoran Milanović i njegova koalicija osjećamo na svojoj koži svakodnevno. Prije svega poskupljenje svih režijskih troškova je uništilo prosječnog stanovnika ove zemlje. Kada usporedim račune od prije 4 godine s današnjima ja imam ravno duplo veće režijske troškove. I to je ono što je najveći kamen oko vrata prosječnog stanovnika. Pustimo sada na stranu propagandističke podatke kojima nas kupljeni mediji hrane....struja je poskupjela za više od 23%, plin za 32%, voda za preko 100% - pojedini gradovi koji postotak manje, a poneki za koji postotak više. Poskupjelo je grijanje, cestarine, a na sve to je došao i PDV od 25% - što je njegovo povećanje za 2% u odnosu na razdoblje prije osvajanja vlasti Zorana Milanovića. Ta povećanja cijena su dovela do drastičnog pada potrošnje, te je to smanjenje potrošnje dovelo do pada prometa u trgovini na malo, potražnje, proizvodnje - pa onda posljedično i do kolapsa u gospodarstvu. Upravo je ta i takva politika uništavanja obitelj u Hrvatskoj dovela do nemogućnosti plaćanja preskupih režija, pa posljedično i do blokada računa ljudi. 330 000 ljudi ima blokirane i ovršene račune. Tristotridesettisuća ljudi! Tim potezima je Zoran Milanović otvorio i pitanje - kakvog smisla ima sustav u kojem je moguće dobiti na izborima mandat za provođenje određenih poteza i politika - a nakon što preuzimanja vlasti radiš upravo suprotno od obećanoga? Gdje su poluge koje štite ljude od takvih predizbornih prevara? Kakvog smisla ima sustav u kojem nema mehanizma koji takvo postupanje sprečava?
Sada nas bombardiraju s podacima o povećanjima potrošnje, izvoza, rasta zaposlenosti - ali sve je to šuplja propaganda. Umirovljenici nisu nikada gore živjeli, iz Hrvatske je u tijeku egzodus svih generacija - od frizera i "bauštelaca" do doktora znanosti i anesteziologa. Poskupljenja su bila popraćena s neviđenom antipoduzetničkom kampanjom, a teror raznih inspekcija, komunalnih redara, letećih carinika je dovela do općeg poreznog terora nad građanima. Poduzetnici su tretirani kao kriminalci i bili su dužni dokazati da nisu s one strane zakona. Fiskalne blagajne su uvedene svakoj bakici koja je na tržnici htjela prodati kilu trešanja, kafići su se zatvarali zbog kune viška u blagajni, ali velike Zoran Milanović nije dirao....upravo suprotno...veliki su dobili stotine milijuna kuna "poticaja". U velike dućane nije ulazila inspekcija i zatvarala ih zbog kune viška u blagajnama...iako svi znamo da nema kase u kojoj nema ili kuna viška ili kuna manjka. Državni teror bio je rezerviran za male i srednje poduzetnike. Velikima su opraštani dugovi kroz predstečajne nagodbe, velikima je omogućeno štošta - prema nekima to je teški kriminal.....pokazati će vrijeme - ali magare je već pojedeno.

Istovremeno je Zoran Milanović radio na tome da obori cijenu rada. Rad "bez rada" za 1600 kn preplavilo je tržište i poduzetnici su mogli imati klince koji im rade besplatno. Nakon što te klince potroše, uzmu druge i tako koliko im treba. Mirando Mrsić je tom mjerom ozakonio robovlasnički rad, odredio nadnicu i posredno doveo do rušenja cijena rada na tržištu. Tim je mjerama učinio radnika koji radi za mizernih 3000 kn apsolutno preskupim - te je tom mjerom počeo temeljito mijenjati sliku na tržištu rada. Ta je mjera definitivno pridonijela masovnom iseljavanju svih ljudi koji su znali i imali iskustva u radu. Mirando Mrsić je dobio koji postotak na statistikama, bez obzira na to što je time napravio zlo desetinama tisuća obitelj. Mirando Mrsić je i ukinuo osmosatno rado vrijeme dozvoljavajući da se tjedno radno vrijeme produlji na 60, a u realnosti, na neograničen broj sati...veliki doprinos SDP-a socijaldemokraciji i radničkim i ljudskim pravima....hvala SDP-u. Nabrojati sve loše što su učinili Kukurikavci bi odvelo ovaj tekst u nečitljivost, pa ću tu stati. Lagano se približavaju izbori, pa je vrijeme da se okuplja ekipa za nove pohode na vlast, nova šansa da se zadrže privilegije, vožnje helikopterima, blindirane limuzine i apsolutna vlast bez ikakve odgovornosti. Eto, počele su i ankete kojima nitko normalan ne vjeruje, pa nam sad HDZ, pa SDP prelazi u vodstvo prema predizbornim anketama, a sve u veličini moguće statističke pogreške. Jer, valjda je razlika tko će od te dvije opcije sjediti u Saboru i dizati ruke čas za ovo, pa čas za ono poskupljenje, gubitak prava, srozavanje standarda...Bitno je onima koji od toga žive, pa Zoran Milanović najavljuje koaliciju s Laburistima- strankom rada. Laburisti su nova snaga Kukuriku koalicije. Logično, trebaju ljudi iz Laburista - stranke rada koalirati s grobarima osmosatnog radnog vremena u Hrvatskoj, s ljudima koji su od radničkih prava napravili krpu kojom će začepiti proračunske rupe. Odluka je u svakom slučaju sramotna, posljednji čavao u lijesu stranke koja je imala lijep početak...šteta, žao mi je. Biti će tu i HNS, umirovljenici....uglavnom, svi oni koji da izađu na izbore samostalno ne bi mogli prijeći niti izborni prag od 5%. HNS tako varira između 0,7% i 1,3%, Laburisti i umirovljenici su tu negdje po snazi....SDP pokušava namamiti i SDSS u koaliciju, ali nekako ne vjerujem da će im to uspjeti. No vidjet ćemo...u svakom slučaju nemamo se čemu veseliti. Kako stvari sada stoje ili će nas voditi SDP i Kukurikavci koji nisu napravili ništa osim što su nam otežali život i potpuno nas ekonomski unazadili ili nas kriminalna organizacija vodi u bolje sutra. Stvarno nam je jadno to sutra. Treba na kraju naglasiti da je Zoran Milanović do sada izgubio sve izbore od HDZ-a - osim onih 2011. Tako je SDP valjda jedina stranka u Evropi koja je uvjerljivo izgubila nekoliko izbora, pa i predsjedničke, od kriminalne organizacije što dovoljno govori o sposobnosti Zorana Milanovića i njegove ekipe. Tomislav Karamarko nije toliko sposoban, karizmatičan niti ima tako dobru ekipu da bi tome mogao zahvaliti pobjede nad SDP-om i Zoranom Milanovićem. Upravo suprotno, za sve pobjede HDZ-a, kako 2007. pa tako i danas, odgovoran je i zaslužan Zoran Milanović. Pa, pozivam drage SDP-ovce da razmisle - tko ih to vodi? Koga to držite na čelu stranke koja nas kani odvesti u gore sutra? Ako je Zoran Milanović i ekipa koja ga drži na vrhu zaista najbolje što SDP ima - onda takva stranka ne treba dobiti izbore.

Nema komentara:

Objavi komentar