Na povijesno-komemorativnoj sceni, a posljedično onda i na
njenom političko-ideološkom dijelu je malo živnulo. Uobičajeno nakon svibnja i
lipnja kada zaredaju komemoracije, obilježavanja raznih obljetnica - počevši od
obljetnice proboja iz ustaškog logora smrti Jasenovac, pa do obilježavanja Dana
antifašističke borbe 22. lipnja. Ljudima neupućenima u uobičajena zbivanja,
akcije, te reakcije na događaje iz prošlosti to ide na živce. Ispada to kao
kopanje po prošlosti, otvaranja već tisuću puta prožvakanih tema. I razumijem
te ljude koji tako misle, tko bi im to mogao zamjeriti? No, kao i uvijek kada
se diže tolika prašina radi se o sadašnjosti, a da budemo potpuno otvoreni radi
se o novcu, čuvanju političkih pozicija, utvrđivanju raznih privilegija i prava
današnjice. Tome je razlog što dvije ključne partije HDZ i SDP u biti između
sebe nemaju nikakvih ključnih razlika osim ideoloških. Tako se jedni (HDZ)
nalaze na proustaškoj liniji, a drugi (SDP) na propartizanskoj liniji. S
obzirom na činjenicu da je to jedina razlika između te dvije stranke koje su
obje nastale iz bivšeg Saveza komunista Hrvatske - time motiviraju i
mobiliziraju svoje biračko tijelo da izađu na izbore i odaberu baš njih.
U toj cijeloj kakofoniji informacija, stavova i verbalnih
obračuna pojavljuje se još jedan sudionik koji u toj cijeloj priči i ne bi
trebao imati neku ulogu, barem ne značajnu ili ključnu. Cijela priča oko
zbivanja iz prošlosti ima, na prvi pogled, nelogičnog aktivnog sudionika - to
je Katolička crkva. Tu se postavlja logično pitanje - zašto crkva i zašto baš
Katolička crkva? Zašto nije npr. riječ o Pravoslavnoj crkvi, jer je ipak većina
žrtava genocida u ustaškim logorima smrti bilo srpsko pravoslavno stanovništvo.
Zašto iznad svih ne lebdi židovska zajednica koja je u tzv. "NDH" u
postotku izgubila najviše pripadnika svoje zajednice - njih čak 90%. Gdje je
razlog da u svim raspravama - posredno ili neposredno - uvijek najglasnije
čujemo Katoličku crkvu? Odgovor je interes, naravno, ali ne samo financijski
interes.
Da bi došli do argumentiranog objašnjenja krenut ćemo od
ovogodišnjeg "skandala", odnosno govora srbijanskog ministra koji se
usudio izgovoriti istinu. Na komemoraciji kod stratišta Jadovno, mjesta koje je
u svojem kompleksu 30 bezdanih jama progutalo desetke tisuća ljudi, srbijanski
ministar Vulin je prozvao "vikara ustaške vojske", odnosno one koji
od njega rade sveca. Katolička crkva u Hrvatskoj je odmah prepoznala napad na
svojeg "blaženika" Alojzija Stepinca. Alojzije Stepinac je bio, baš
kao što je to Vulin i rekao, ustaški vikar (o čemu sam već pisao -
http://h-alter.org/vijesti/vikar-ustasa ). Znači istina je bila okidač za
nervoznu reakciju Katoličke crkve. Izricanje istine nije pokrenulo samo lavinu
izjava crkvenih dužnosnika, ta istina je bila pokretač opće medijske ofenzive
da bi crkva na jednu izrečenu istinu, mogla tisućama puta ponoviti da je istina
- laž.....digli su se tako na noge svi na Hrvatskoj radio televiziji, javnom
servisu, da bi obranili "čast" ustaškog vikara Alojzija Stepinca. Voditelj
HRT-a Togonal je citirao "blaženika", "povjesničari" su
osporavali vikarstvo Stepinca, a vodeća oporbena stranka HDZ je čak tražila da
Vlada i ministarstvo vanjskih poslova upute diplomatsku notu Srbiji. Baš kao da
smo vjerska država, a ne Republika gdje je država odvojena od vjerskih
institucija. To je samo dio reakcija, jer ja ipak ne slušam desetke crkvenih
radio stanica i ne pratim svu katoličku štampu, ali i ovo što sam vidio mi je
bilo dovoljno.
Trebamo se zapitati čemu takve reakcije na povijesne činjenice?
Zašto crkva silom pokušava negirati povijesne događaje iz prošlosti, jer Papa
Pio XII jest početkom 1942. "blaženog" Alojzija Stepinca proglasio
vikarom ustaške vojske. Razlog je jednostavan. Uloga Katoličke crkve na
prostorima ondašnje tzv. "NDH" bila je krajnje negativna, crkva je
vodila masovno prekrštavanje Srba, mijenjala je sliku stanovništva na ovim
područjima i njezin sastav, te je zločinački ustaški režim imao potporu gotovo
cijele crkve - a ne samo "blaženog" Alojzija Stepinca. Potporu tzv.
"NDH" pružao je i Vatikan, iako treba naglasiti da Vatikan nije
službeno priznao novonastalu državu jer je to suprotno međunarodnom pravu.
Usprkos tome, Vatikan je poslao visokog izaslanika Ramiresa Marconea koji je
cijelo vrijeme bio uz "blaženog" Alojzija Stepinca. Osim potpore
Slavku Kvaterniku na samom početku kvislinške tvorevine "NDH",
potporu je zločinački ustaški režim imao od svih kardinala na području tzv.
NDH. Tako je svoju potporu Anti Paveliću i njegovom zločinačkom režimu
"odom Poglavniku" dao vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić. Nakaradnim
stihovima divio se "stvoritelju" i "obnovitelju " hrvatske
državnosti. Splitski biskup dr. Kvirin Bonefačić je 18. IV 1941. uputio
telegram "poglavniku" Anti Paveliću u kojem stoji:" Kao biskup
kraljeva u kojima je bila kolijevka hrvatskog kraljevstva i katedrala u kojoj
su se skupljali knezovi i kraljevi, sveta mi je dužnost da sam u ime i čitavog
svećenstva dieceze, a siguran sam da Vam tumačim osjećaje i ostalih trojice
dalmatinskih biskupa, najsrdačnije pozdravim, kao obnovitelja slobodne i
Nezavisne Države Hrvatske, izražavajući svoju iskrenu odanost i obećavajući u
svemu revnu suradnju i proseći Boga da blagoslovom i potpunim uspjehom okruni
Vaše veliko djelo na sreću i spas hrvatskog naroda". ("Novo
doba" 18. IV 1941.). Senjski biskup dr. Viktor Burić objavio je poslanicu
u kojoj "poziva svećenstvo i puk na svečanu zahvalnicu Bogu što je doživio
da je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska" ("Katolički
tjednik" br. 24 od 15. VI 1941.). Hvarski biskup Mihailo Pušić pozdravio
je "poglavnika" i tzv."NDH" riječima "....i Vama (Anti
Paveliću -op.red.) prvoborcu za narodna prava izražavam duboku zahvalnost,
vjernost i odanost, proseći obilje Božjeg blagoslova..." ("Novo doba",
23. IV 1941.). Krčki biskup dr. Josip Srebrnić također oduševljeno pozdravlja
tzv. NDH ali i poziva na poslušnost talijanskim okupatorima kojima se stavlja u
službu okružnicom od 15. IV 1941. (Biskupski ordinarijat u Krku br. 769/1941 od
15. IV 1941.).
Pojedini biskupi i nadbiskupi (citiran je samo dio dostupnih
potpora Paveliću) su pojedinačno iskazivali oduševljenje tzv. "NDH",
a u Zagrebu su svi biskupi posjetili "poglavnika" Antu Pavelića 26.
lipnja 1941. nakon dvodnevne konferencije održane 25. i 26. lipnja 1941. o čemu
je izvijestio i "Katolički tjednik" br. 27. od 6. srpnja 1941. Tako
"Katolički tjednik" donosi članak o posjeti hrvatskog episkopata
"poglavniku" Anti Paveliću koji glasi: "Poglavnik dr. Ante
Pavelić primio je svečanu audijenciju katolički episkopat Nezavisne Države
Hrvatske. Preuzvišenu gg. nadbiskupe i biskupe predvodio je predsjednik
Biskupskih konferencija hrvatskih Metroplita preuzvišeni gospodin nadbiskup
zagrebački dr. Alojzije Stepinac. Preuzvišeni gospodin nadbiskup zagrebački dr.
Alojzije Stepinac pozdravio je Poglavnika u ime Episkopata Katoličke Crkve
Nezavisne Države Hrvatske ističući u svom govoru, da ljubav prema vjeri i prema
narodu izviru iz Božjeg bića kao jedinstvenog izvora, nastavio je nadbiskup dr.
Alojzije Stepinac:
....Ta svijest dovodi nas danas pred Vas, da Vas kao
legitimni predstavnici Crkve Božje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od srca
pozdravimo kao njezina državnog Glavara s obećanjem naše iskrene i lojalne
suradnje za bolju budućnost naše domovine ".
U potpori tzv. NDH nisu sudjelovali isključivo pripadnici
vrha Katoličke crkve. Potporu su iskazivali i nižerangirani svećenici, a ja ću
nabrojati neke koji su se istakli u masovnim i nasilnim prekrštavanjima Srba o
čemu postoji dokumentacija i pismene izjave svjedoka i žrtava tih sramotnih
postupaka. Gregić Anđelko - župnik iz Borova, Juričev Dionizije - osobni
kapelan "poglavnika" Ante Pavelića, fratar i ustaški pukovnik dr.
Petar Berković, Josip Astaloš - župnik iz Dalja, svećenik Petar Kamilo, Mirko
Mezner - župnik iz Kutjeva, Josip Martinec - župnik iz Voćina, župnik Mihajlo
Razum, fra Kerubin Posavec, Franjo Pipinić - župnik iz Požege, župnik Đuro
Kroflin, Josip Selak - župnik iz Nove Bukovice i mnogi drugi (Izvor
"Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera").
Zbog svođenja teksta na razumnu duljinu neću nabrajati svećenstvo koje je
sudjelovalo u oružanim formacijama tzv. NDH, a treba naglasiti da je jedan
fratar bio i zapovjednik logora smrti Jasenovac - zloglasni Miroslav Filipović
koji se istaknuo kao jedan od najsurovijih i najokrutnijih ubojica cijelog
područja Pavelićeve kvislinške države.
Kada na ovaj način pogledamo djelovanje crkve u cjelini u
ratno doba od 1941. do 1945., logično je postaviti cijeli niz pitanja na koja
su odgovori po crkvu uvijek neugodni. Potpora NDH i okupaciji zemlje, ali i
potpora biskupa i crkve u cjelini njemačkim i talijanskim okupatorima sramotna
je mrlja na licu Katoličke crkve. Katolička crkva je u tom razdoblju loše
postupila i dodvoravala se povijesno najgoroj bratiji koja je hodala zemaljskom
kuglom. U toj cijeloj priči uloga "blaženog" Alojzija Stepinca je
bila negativna, a njegova potpora do zadnjeg dana kvislinškom zločinačkom
režimu na kraju je dobila i sudski epilog. Koliko god se crkveni propagandisti
trudili prikazati istinu drugačijom, povijesni dokumenti i svjedoci vremena
govore suprotno današnjim tvrdnjama crkve. Presuda "blaženom"
Alojziju Stepincu nikada nije sudskim putem opovrgnuta, te je još uvijek na
snazi bez obzira na to što je političkim dekretom Sabor sudsku odluku proglasio
nevažećom Deklaracijom od 14.12.1992. Sudsku odluku i postupak je moguće
poništiti samo i isključivo sudskim postupkom kojim se pobiju tvrdnje, dokazi -
te samim time i presuda - prijašnjeg sudskog postupka i suda. Pravna procedura
to nalaže. Jedino objašnjenje zašto nije sudski postupak pravno opovrgnut jest
činjenica da bi Alojzija Stepinca bilo vrlo teško braniti od dokumentacije i
njegovih vlastitih izjava i postupaka u navedenom razdoblju.
Grčevitom obranom "blaženog" Alojzija Stepinca crkva
jalovo pokušava sakriti i kamuflirati svoju ulogu u tom povijesnom razdoblju, a
inzistiranje na svetosti takvog čovjeka služi kao smokvin list toj instituciji.
Tim malim komadićem "svetosti" pokušali bi pokriti odobravanje
zločina, njegovo poticanje, posvećivanje zločinačke politike i rasnih zakona,
zatvaranje očiju pred logorima smrti, nepružanjem podrške i zaštite
pravoslavnoj kršćanskoj braći i mnoge druge loše stvari koje je crkva činila
ili propustila činiti.
Danas crkva vodi politiku upravo suprotnu svojem vlastitom
nauku. Umjesto da današnja crkva klekne pred žrtve i njihove obitelji i traži
oprost - jer na kraju krajeva mi smo svi ljudi koji mogu pogriješiti - ona te
zločine svoje zajednice skriva, lažira i ulaže velike napore i sredstva da izmijeni
povijest - što je ipak nemoguće. Crkva bi danas trebala otvoriti pristupe
svojim spisima, pokazati pravu ulogu crkve u danima NDH. Katolička crkva bi
trebala svojim traženjem oprosta i priznavanjem negativnosti u svojim redovima
otvoriti put ka normalizaciji na ovim prostorima, putu prema pomirbi. Današnja
crkvena nomenklatura nema nikakve veze sa Stepincem i biskupima koji su pjevali
ode Anti Paveliću i to bi trebali naglasiti time što se od njegovih grešaka
odmiču, a njegove postupke osuđuju. Takva crkva bi bila bedem moralnosti i
opraštanja, ljudske veličine i morala. Što danas radi ta crkva? Ta crkva u
Zagrebu i drugim gradovima drži mise za Antu Pavelića, ali ne mise u kojima
obitelj žaluje za svojim pokojnikom, ona te mise drži da bi veličala Antu Pavelića
i NDH. Tako mise u Zagrebu posjećuju osvjedočeni pobornici ustaštva i
nacifašizma, a pater Lasić - koji svake godine drži misu u Zagrebu za Antu
Pavelića - izjavljuje kako Ante Pavelić u raju gleda nevinoj djeci u lice.
Današnja crkva negira logore smrti, masovna stradanja u tim mjestima strave i
užasa. Današnja crkva ne spominje svoju prljavu rabotu u masovnim
prekrštavanjima Srba. Današnja crkva rehabilitira i Milu Budaka i Antu
Pavelića, današnja crkva se klanja ustašama i ustaškom pokretu te ih
rehabilitira svojim misama u Bleiburgu i na drugim mjestima gdje propagira
ustaše kao "žrtve". Razumljivo je da danas takvoj crkvi smeta Dan
antifašističke borbe, te da kroz svoje službeno glasilo, "Glas
koncila", traži ukidanje tog dana u Hrvatskoj. Razumljivo je da toj i
takvoj crkvi ne pada na pamet spomenuti da je u Narodno oslobodilačkoj borbi na
strani partizana sudjelovalo 118 svećenika, a čak ih je 43 poginulo. Danas
Katolička crkva ne spominje Dragutina Jesiha, župnika iz Ščitarjeva koji je
proglašen Pravednikom među narodima. Dragutina Jesiha Katolička crkva ne
spominje, a kamoli da bi proglasila blaženim osobu koju je Izrael stavio na
pijedestal onih koji su svojim djelima spasili od pogroma Židove....takva osoba
za Katoličku crkvu ne predstavlja čak niti vrijednost koju bi trebala
spomenuti.
Danas ta i takva crkva uzima, zbog protuustavnih Vatikanskih
ugovora, više od milijardu kuna godišnje iz državnog proračuna
(http://www.h-alter.org/vijesti/koliko-nam-kuna-ustvari-pojede-crkva).
Institucija koja je u stanju na ovakav način prikazivati povijest i događaje iz
prošlosti ima pristup djeci putem vjeronauka u sve škole (što je dimenzija
sramote koja je teško opisiva i eklatantno kršenje Ustava Republike Hrvatske).
Crkva može čak i u jaslicama propagirati vjeru. Danas ta i takva crkva sebi
dozvoljava proglasiti monopol nad moralom i moralnim vrijednostima, a sve
posljedice takvih ovlasti možemo gledati svaki dan. Tako crkva, braneći
"blaženog" Alojzija Stepinca, zapravo brani svoje pozicije stečene u
Hrvatskoj. Pozicija Hrvatske Katoličke crkve je danas nedodirljiva. Nemoguće je
u crkvu čak i ući ako to nije po volji lokalnog svećenika, a jedan svećenik
može čak i kordon policije istjerati iz crkve ako mu se to prohtije. Crkveni
status nedodirljive institucije koja ima pravo petljati svoje "svete"
prste u sve pore društva rijetki osporavaju. Crkva će otvoreno zagovarati
mržnju i segregaciju ljudi koji imaju drukčije seksualne preferencije, crkva će
smišljeno i planski skrivati pedofile i njihova nedjela (slučaj don Ivanov
kojega je štitio Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski), pa će tako crkva i
otvoreno pozivati na neprovođenje zakona ove zemlje. Crkva danas poziva na nove
"Oluje", govori o nenarodnoj vlasti i određuje koji će se predmeti
predavati u školama. Crkva danas, služeći se novcem dobivenim iz proračuna u
kojeg svi zajedno uplaćujemo, preko svojih satelitskih udruga prijeti i sudski
tuži udruge civilnog društva, istaknute pojedince iz zajednice i gazi po svima
koji se ne slažu s crkvom i vrijednostima koje ta crkva zastupa. Sve to danas
crkva može, a pitanje je da li bi mogla da se počnu postavljati pitanja o
Ustavu, zakonu, ali i povijesti i ulozi koju je tada Katolička crkva imala. To
je razlog zašto je "zabranjeno" postavljati pitanja o "blaženom"
Alojziju Stepincu, ali i postavljati bilo kakva pitanja u vezi s crkvom i
njihovim pravima, te zašto crkva tako klokanski reagira na svaku kritiku i
spomen tema od njihove "svetosti". Zapravo, milijardu je razloga
svake godine zašto se crkva ovako ponaša....
Nema komentara:
Objavi komentar