Gnjavatori sitnog zuba

Malo malo pa neka "afera". Pa je afera parking, pa je toranj, pa je službena kartica, pa je imovinska kartica...oguglali su ljudi. Više i ne primjećuju. U svojoj muci i strahu da ne budu gladni sutra, u svojim hladnim sobama za koje nisu u stanju zaraditi dovoljno za grijanje huču u čaj i gledaju dnevnike....slušaju otvorena i zatvorena...veleumne emisije na svojih par programa jer kabelsku mogu samo sanjati.

Tako smo neki dan mogli gledati kako ministar pravosuđa razgovara s nekim starcem. Sa zanimanjem je Orsat (barem je to meni tako izgledalo) slušao problem čovjeka. Koji je to problem...možda mu stoje dugo papiri na sudu, možda je neki proces težak pa pita što da čovjek radi...ima milijun problema koje bi ministar pravosuđa mogao riješiti. Milijun je problema koji su s pravosuđem povezani. Barem u Hrvatskoj.

Čovjeka to ne muči...on ima svoju muku. Ima dijete koje je odškolovao, dijete koje je vjerojatno odrasla žena. I ta žena, njegovo dijete, sjedi doma, ne radi i propada. To mlado ljudsko biće je bez primanja, bez šanse za život. Truli, depresivna i je i nema volje za ništa. U naponu svoje snage traži roditelje koju kunu da si kupi malo odjeće, da popije makar kavu s prijateljicama. O stvarima kao što je obitelj i budućnost da mlada žena ne može niti sanjati. To ju redovno vodi u depresiju. Nije niti drugima bolje, posla u Hrvatskoj nema i ne možeš se zaposliti ako te netko ne pogura, ako nekoga ne poznaješ, ako nisi u nekom klanu kojem tepaju "politička stranka". Takvih ljudi je u Hrvatskoj na stotine tisuća.

Zato je njezin otac ispred Orsata i moli. Moli posao za svoje dijete, moli protektorat da bi njegovo dijete imalo kakav takav početak, kakva takva primanja - tek da se ta žena osjeća kao čovjek. Ne moli taj čovjek vezu za unosan posao, on ne moli zaštitu za svoju firmu koja obavlja velike poslove s državom. On ne traži privilegije za svoju marketinšku firmu s kojom bi se okretali milijuni na predstojećoj predizbornoj kampanji. On ne traži poslove bagatelne nabave koji bi bili teški milijune kuna. On traži posao za svoje dijete. Za plaću od par tisuća kuna - i onda znate da ga je nevolja na to natjerala, ali njemu nije teško za svoje dijete, kao što nama roditeljima za dijete nije ništa teško.

Taj je čovjek koji moli za svoje dijete napravio nešto za SDP, nešto im je odradio, digao je ruku za neku stvar bitnu u toj zajednici, odnosno bitnu za SDP i njihove interese. Ne možeš samo tako doći do ministra i početi priču - znate dijete mi je bez posla. Ima taj čovjek razlog i zna zašto je došao do Orsata, netko ga je do Orsata doveo. To je takva igra i takva je procedura - bilo tko s iskustvom u politici će vam to potvrditi - doći u poziciju moliti ministra posao za svoje dijete ne može svatko. To može osoba iz privilegiranog kruga, osoba koja je zadužila nekoga iz SDP-a nečime, ili nekoga bliskog SDP-u.

I kakva je reakcija ministra? On, znajući kakva je situacija, prema vlastitim riječima - obmanjuje čovjeka, daje mu lažnu nadu...vara ga. Ministar bez grča na licu otvoreno kaže što je napravio - on je čovjeka obmanuo, obećao mu pomoći bez da je to stvarno mislio. To je napravio svojem stranačkom kolegi, svojem drugu. Onda znate što misli o nama, običnim građanima koji nemamo šansu tražiti posao za svoje dijete. Jasno vam je što ste u očima ministra vi koji niste nikada ništa napravili za SDP ili neku drugu stranku. Možda vam i nije jasno....

Zato je tu Zoran Milanović da vam objasni što ste vi za njih.....GNJAVATOR....ja i vi .....mi svi skupa smo za njih GNJAVATORI...oni koji gnjave.

Da ne bi bilo zabune, da niste iz ove priče nešto krivo shvatili pobrinuo se Zoran Milanović. Nakon nekoliko dana pritisaka javnosti oglasio se i šef tog ministra koji daje lažne nade svojim stranačkim kolegama i stranačkim zaslužnicima. Lažno im obećaje radna mjesta za njihovu djecu, djecu koja sjede doma u zemlji u kojoj posla nema. Objasnio je da je ministar imao posla s gnjavatorom s kojim se ministri susreću svaki dan.

Objasnio je tako ministar Zmajlović da svi ministri imaju na stotine razgovora dnevno s takvim gnjavatorima. Gnjavatori su svugdje oko njih. Mole ih za posao, posao za svoju djecu. Gnjavatori mole za pogurati neki posao, gnjavatori mole za vezu na sudu, za vezu pri dobivanju koncesije i za stotine drugih stvari.

U zemlji 320 000 blokiranih računa, gdje 300 000 ljudi ne radi, u zemlji iz koje je otišlo toliko ljudi da to proglašavaju strateškim nacionalnim pitanjem, u zemlji u čijem glavnom gradu ima 20 000 kućanstava s trajno isključenom strujom, u zemlji gdje je 60 000 mališana gladno - to je zemlja gnjavatora. U toj zemlji političari ove ovršene, gladne nezaposlene gledaju kao gnjavatore. Ti gnjavatori, zaboravili su, plaćaju poreze i hrane te iste ministre. Plaćaju njihove automobile, kartice, putovanja i avionske karte, sobe u hotelima i svečane večere. To sve plaćaju oni koji rade i htjeli bi da i njihova djeca rade. To plaćaju gnjavatori.

I to nikoga ne smeta, na to nitko nije reagirao. Nitko od novinara nije postavio pitanje - čekaj malo, gospodine Milanoviću - kako vi to mislite "gnjavator"? Kako to vi mislite, da li su za vas svi nezaposleni građani gnjavatori? Da li su gospodine Milanoviću za vas gladna djeca, njih 60 000, gnjavatori? Nikome to nije predstavljalo trn u uhu, nikome, ali baš niti jednom novinaru. Oguglali su i novinari, oni najbolje znaju kakvi su ministri.

Svi su ministri stali iza Orsata pravosudnog. Ministri vjerojatno imaju svaki dan nekog oca koji moli za svoje dijete posao. Ti ministri vjerojatno isto tako obmanjuju i varaju nesretne ljude, poslije im se ne javljaju na telefon, poslije su zauzeti, na putu ili su na sastanku. Tko bi se borio sa svim tim gnjavatorima...Gnjavatorima sitnog zuba. Nije da treba braniti traženje protektorata, daleko smo od toga. U zemlji u kojoj toliki ne rade jasno je da nešto ne štima. Ne štimaju upravo ti ministri, ne štimaju upravo ti koji se "bore" s gnjavatorima. Mi ostali, nezaposleni, gladni i ovršeni upravo gledamo kako nas mediji i političari tjeraju da mrzimo onog koga ne bi trebali. Ne trebamo mi osuđivati očajnog čovjeka koji moli posao za svoje dijete. Nama trebaju biti trn u oku oni koji takve očajne ljude i njihovu djecu nazivaju "gnjavatorima". I upravo je to igra koju su odigrali ljudi iz vrha politike - tjeraju nas da osuđujemo očajne ljude, a ne one koji su u očaj otjerali sve nas. I to je igra na koju mi - gnjavatori sitnog zuba - ne smijemo pristati.